.quoted{margin: 0;padding: 0px 10px 0px 10px;margin: 15px 0px 15px 0px;border-left: 6px solid black;border-right: 6px solid black;color:black;} -->
![]() |
| siječanj, 2012 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Nekad je dovoljna samo jedna rijec da shvatis koliko neko malo vrijedi.
Sve ove godine sam vjerovala da princeza zaista moze pretvoriti zabu u princa.
Ali cini se da, zabe ostaju zabe.
A princ, dodje kao princ...
I u treptaju oka se sve promijeni.
Shvatis da ustvari nisi ni volio zabu nikada. Volio si samo sliku koju si o zabi stvorio.
A princ....
On te podigne kad padnes. On je tu kad je tesko. On je taj za koga vrijedi uspjeti.
Veze na daljinu... Kilometri su ustvari nista naspram ljubavi. A ako je ljubav prava, sve izdrzi. Naucis da cijenis svaku sitnicu. Svaku rijec. Svaki smijesak koji ti je upucen iz daleka. Naucis da volis iskreno i da budes vjeran. Naucis da vjerujes. I od svega najvise naucis da imas prijatelja. Najboljeg od svih, a najdaljeg od svih. * Za tebe Buci vrijedi sva ova borba koju vodim sama sa sobom. Za tebe vrijedi disati i kad ponestane vazduha. Volim te! Zauvijek!
Neke stvari ne mozemo birati u zivotu. Neke stvari se naprosto dogode. Prepustiti se sudbini ili se boriti uprkos svemu? Borila sam se za nemogucu ljubav, sto ne bi pokusala i za svoj zivot...
Sve bih na svijetu dala, da te jos jednom zagrlim!!!
Onaj osjecaj kad te neko koga si volio svim srcem napusti, bez ijedne jedine rijeci.... Presjekla bi vene, al' zao mi mame! :(
Ovo vise nije ljubav, ovo je potreba! A ti daleki moj..... znas da te volim svim srcem i da ovo vise nema veze s ljubavlju.
A nisi ni svjestan koliko sam te ja mogla voljeti... I kakvog si prijatelja upravo izbacio iz svoga zivota, svojim postupcima, daleki moj... Rekla sam ja da je sve previse bilo lijepo da bi bilo stvarno.
Bog mi da osmijeh, a sudbina ga odvede daleko od mene... A svaki dio tijela osjeti ga, kao da je tu...
Probaj se vezati za jednu tacku. Sad zamisli zivot bez nje. Bez tacke za koju si vezan, zivot i nema bas puno smisla. Sve se svodi na lutanje. Daleko si, srce moje. Strah me i da pomislim koliko nas toga dijeli. Ali ne znam zasto jos vjerujem da je u ljubavi sve moguce i da cemo jednog dana zajedno, ja i ti, gledati svjetla Pariza i diviti se ljepotama noci pokraj Sene, ljubiti se tik ispod Ajfelovog tornja i dotaci zid Trijumfalne kapije. A onda ce nas cekati.... ostatak svijeta. Volim te, „daleki moj“.
Sine moj, i ja letim. Kao sto ptica ne ostavlja Možda to znači ući Možda to znači postići da zivot ne bira nas,
otiske krila u vazduhu,
tako se i ja krećem
verujući u ono
što bih hteo da vidim,
a ne što stvarno vidim.
u unutrašnjost tišine.
ono sto ne može svako:
vec mi njega da biramo.
Zivim!!! :D Ispocetka! Iz inata! :D
Nisam ni slutila da cu nekad reci da Ga vise ne volim. Nisam ni slutila da cu otupit na svu bol koju mi je godinama ostavljao iza sebe. Ne volim Ga vise. Ali to sto sam ja covjek je nesto sasvim drugo. Volim... jedno predivno bice... predivno...
Treba mi... da me spasi... Treba mi... da mu dusu dam...
Ona opasno grijesi. A ti... Ti si mi sudbina. To znas, plavooki. Samo ne znam kako uvijek kad iskocimo iz jednog trougla, uskocimo u drugi.
Ljubav je slijepa. Progledamo tek kad ona iscezne. Neke greske su neoprostive. Posebno one njegove gramaticke. Pojam je pojam, nije poiam nikako i nikad. Odjeb je lansiran. Ljubav je obostrana :*
Samo Bog zna koliko sam tu noc ostavila srca na tvojoj kozi. I znam, i da isplacem sve suze ovog svijeta da necu platiti cijenu takve greske. Ali, nema veze... Hrabrost je svjesno srljati u propast. Da, hrabrost je... I mozda ti necu ostati u sjecanju kao neko koga si volio. I mozda mi neces biti neko o kome cu pricati price unucima. Ali sigurna sam da cemo se oboje rado sjecati te noci. Ti, po tragovima mojih noktiju zarivenih u tvoju kozu, a ja, po otiscima tvojih usana na mom srcu. ..... i po okusu kafe, koji si perfektno pogodio, bas kako ja volim :)
Jos uvijek pokusavam da shvatim sta se dogodilo sinoc... Jos uvijek mi nije jasno kako sam.... ........kako je licio na Njega........... ........kako je izgovarao Njegove rijeci dok smo.......... Kako?! A nije On! :S
Kraj! A tako je tesko staviti tacnu na stvari koje medju nama traju godinama... Falit ce mi jos dugo tvoje poruke... Falit ce mi da dodjes po mene... Falit ce mi nase svadje i pomirenja... Ali ti sad imas kome... Jer ja nikad nisam mogla dati sve... Jer uvijek je pola bilo Njegovo...
Samo cu reci da mi ovih dana srce ubrzano kuca! ( a nije u pitanju aritmija, ne ne.. ) :)
Nijedna zemljom ne hoda! Nijedna zemljom ne dise! A to Te boli najvise!!!
Najtuznije je kad vlastitim trudom uspijes u necemu i onda se nadje neko da ti popljuje tvoj uspjeh, koji i onako nemas s kim da podijelis. Ali to je i dalje MOJ popljuvani USPJEH! I naci ce se nekad neko kome ce nesto znaciti kad ja uspijem!
Ne, nismo mi bili ljubavnici, nikada.. Samo smo se, ponekad, malo gledali, kad nas nisu gledali. I to je sve. Uzalud pokusavas daljinom napraviti distancu medju nama Baby. Uzalud... Jer na kraju, znas da ces se opet vratiti... Jer ja sam tvoja navika... Ili ljubav... Ili oboje :)
Postoje dani kad je sve normalno. Sunce mi dodiruje lice. Vjetar mi se igra s vrhovima kose. Udahnem. Izdahnem. I sve se okrene. Za tren. Lezim i pokusavam da drzim oci otvorene. Lezim i pokusavam da uzmem vazduh. Borim se sa svojim organizmom kao s azdahom. Pitam se zasto se nisam mogla roditi pod malkice sretnijom zvijezdom!? Umorna sam. Umorna od dana kada sam jako, jako lose. A takvih dana je sve vise, cini se. Ipak...navikavam se na bol.... Navika je cudo... Kasnije valjda i ne osjetis razliku... Mrzim pilule! Mrzim pilule! Mrzim pilule! Od njih mi se vrti i povraca...
Eh, moj Baby Blue... Ne plasis se ti mojih osjecaja. Ti se plasis svakog otkucaja tvog srca kad je u mojoj blizini. Ti mislis da bi ja otisla... Ne zaboravi da, covjek nikad ne treba da ode, ako ima razlog da ostane. Ja sam ostala. Ja sam ostala s tobom. Ali ti to jos ne vidis... I upravu si, rode ce se opet vratiti. A vratit ce se i neke druge ptice. Ali ne brini.... ja se necu vratiti Njemu. Nikada! Tvoja sam dok postojim... (:
Voljela bih trcati po livadi i praviti vjencice od ivancica... Voljela bih zagrliti vazduh koji mirise na njega i ovo nebo plavetno pustiti da se ogleda u mojim zjenicama... Voljela bih piti hladnu vodu s izvora i lezati na rosnoj travi... Voljela bih da mi zivot pruzi jos prilika da ispunim ove zelje... Voljela bih... ali... Voljela bih i da mogu reci da sam dobro... a nisam... :( Nekad gubis i kad dobivas! Nadam se da me nece izgubiti. Nadam se da necu prestati.
Kad se najmanje nadas... Ima li ista ljepse od njegovih plavih ociju... Ima li ista ljepse od osjecaja kad lezis na njegovim grudima i cujes kako mu srce ubrzano lupa... On je moj Baby Blue.... Kad se najmanje nadas... shvatis da opet volis :)
Jos me mozes sprijeciti, da sutra ne napravim „glupost“!
Pored Tebe se nikad nisam probudila. Mozda je to propust. Mozda je sreca. Piti kafu u tudjem krevetu, naslonjena na tudje jastuke i gledati neko tudje lice kako spava cvrstim snom pored mene.... .... ja vise ne znam sta ja to radim i je li sve ovo pametno?! A tek kljucevi njegovog stana..... *E ta je kap prelila casu! *